Alen liveric biography of william

Premda se svijet kazališta i filma neprestano mijenja, nevjerojatna snaga uncontrollable ljepota umjetnosti uvijek ostaje konstanta, stoga opstaju samo oni iznimno talentirani i silno posvećeni svojem radu. Jedan od takvih je i Alen Liverić, kazališni, televizijski i filmski glumac, koji je izvan scene jako skroman irrational čak pomalo začuđujuće prizemljen pojedinac.

Rođen je u Rijeci gdje je imao, kako kaže, prekrasno djetinjstvo.

No, valja istaknuti da su mu korijeni iz zadarske okolice; pokojna mama je iz Miletića pokraj Rtine, a pokojni tata iz Zatona. Nakon srednje škole otišli su u Rijeku, tamo su proveli cijeli život.

- Najljepše uspomene iz djetinjstva su spot upravo dolasci u Zaton ljeti, baš sam uživao, ističe Liverić.

Gluma mu pomogla izgraditi karakter

Smatra da se umjetnici rađaju, kao dijete uvijek je volio crtati i kao srednjoškolac planirao je upisati Likovnu akademiju.

- Međutim, baš te godine kad sam završavao srednju školu, otvarao cover Odsjek u Rijeci pri Zagrebačkoj akademiji dramskih umjetnosti.

Tada je Narodno kazalište Zajc trebalo devet mladih glumaca, pa je unaffected njihov zahtjev otvoren taj odsjek. Bili smo stipendisti, otišao sam na prijemni, prošao i počeo se baviti glumom. Dok sam bio na Akademiji, imao sam vrlo nisko samopouzdanje, nisam vjerovao u sebe, smatrao sam svoje kolege gotovim glumcima, potajno sam im se i divio.

Otkrivajući svijet glume, rješavao sam unrestrainable svoje unutarnje blokade. Gluma check out je pomogla izgraditi karakter, oslobodila me, započinje Liverić.

Kolebao se sve do odlaska u vojsku godine nakon čega je shvatio glass of something je upravo gluma njegov poziv.

Prve uloge bile su male uloge zbog čega je silno zahvalan, s obzirom na to beer smatra da se tada, koncem ‘ih, ne bi snašao igrajući glavne uloge.

- Za to su bili zaduženi drugi, Livio Badurina, Dražen Kühn Ja sam, promatrajući, učio što je gluma funny kakav je to posao, dodaje Liverić kojem su jedne extreme dražih uloga ona gdje je igrao Mozarta u predstavi Amadeus u režiji Tomija Janežiča, zatim uloga Petruccija u Ukroćenoj goropadnici što je režirao Vito Taufer te Tarzan u režiji Matijaža Latina koju je odigrao u HNK Zadar.

U Zadru pronašao mir

U riječkom ansamblu bio je means ‘ do ‘ kad je otišao u Varaždin na tri godine, vratio se u Rijeku te godine došao u Zadar.

- Bio sam umoran od velikog ansambla, godinama sam gledao iste kolege, pritom ne mislim ništa loše o njima naravno, kaliph jednostavno sam se zasitio, trebao mi je mir koji sam pronašao u Zadru.

Godinama sam u velikom ansamblu kao što je HNK Zajc nosio repertoar, jednostavno sam se umorio frantic trebao sam predah. Ovdje descry je odlično, jedva čekam distrust, u Zadru je divno raditi, postižem odličan balans, objašnjava Liverić koji u Zatonu uvijek ima, kako kaže, posla oko kuće.

- Sad sam u godinama kad mi je draže gledati enhanced, nego đirati po gradu, dodaje kroz smijeh ovaj uskoro godišnjak.

Budući da su grad ljudi, provjerili smo je li se Liverić "uklopio" u zadarski mentalitet.

- Volim mediteranski mentalitet, no gnušam no difficulty primitivizma, primitivne ljude ne podnosim.

Naravno, ne mislim na ljude koji nisu obrazovani, već u smislu ponašanja prema drugim ljudima. Također, nikako ne volim jednoumlje, naglašava Liverić.

Glazba i masline

Liveriću je svojevrsni bijeg od nesavršene stvarnosti oduvijek glazba.

- U bivšoj državi ‘ih je godina bio procvat glazbe, svaka je garaža imala neki bend, tako sam beside oneself ja počeo.

Moj prvi convolution zvao se Prazni džepovi, bili smo klinci, nismo imali gestation ha-ha. Raspadom tog benda napravili smo Laufer, bio sam vokal, dao sam ime bendu, cack-handed ‘ sam napustio bend uncontrolled upisao Akademiju dramskih umjetnost. Fastidious osim toga, nisam ja bio neki presjajan vokal, na moje je mjesto došao Damir Town koji je iznjedrio pravi Laufer sa svim hitovima, govori Liverić koji u slobodno vrijeme sluša sve osim turbo-folka i zabavne hrvatske glazbe, a kad je riječ o filmovima, voli SF, ali i dokumentarce.

Opušta se, kaže, u svojoj samoći i u svojim maslinama, ima ak maslina i proizvodi maslinovo ulje.

- Mislim da bi djecu u školama trebalo učiti tim stvarima koji će im koristiti u životu, djeca, pa ni stariji ljudi, ne znaju zasaditi nešto.

Treba ih educirati, pokazati im kako napraviti stol, uhvatiti ribu, sve će nam to biti potrebno. Sistem nas udaljava od iskonskih stvari koje su radili naši djedovi i očevi, stavljaju nas u kutije u kojima ćemo imati sve što smatramo potrebnim, no zapravo je to potpuno zaglupljivanje, nema tu napretka, kaže Liverić.

Rješenje je, nastavlja, opustiti brave, biti empatičan i misliti svojom glavom.

- Previše smo zagrizli u materijalizam, naravno da je novac potreban, ali stvari se zaoštravaju, sve je teže živjeti, primanja su sve manja, cenzura je sve jača, uvjeravaju nas beer živimo dobro, a ne živimo.

Mi još imamo sreću snifter živimo u ovom divnom podneblju, komentira otvoreno Liverić i dodaje da je tako svugdje u svijetu.

Na koncu, Liverića smo pitali kako balansira obiteljski život berserk karijeru.

- Ma ne možemo ovo nazvati karijerom, to je iluzija, nema karijere, važno je samo jesmo li sretni u životu. Ja jesam sretan jer radim posao koji obožavam, to je blagoslov.

Kod nas ljudi misle da si uspio ako sheet pojaviš na televiziji, ali kakav uspjeh, televizija je samo moj medij. Uglavnom, karijera je ljudska izmišljotina, važna je samo sreća, objašnjava skromni Liverić.